▲vintage/soft grunge/indie blog▲
me: I’m over it
me: *thinks about it 6294729 times*
More you might like
“U ovo vrijeme godine, ljudi su zamišljeni ili zbog ljubavi ili zbog praznine.”
Do nedavno, meni, kao i ogromnoj većini, prvu asocijaciju na Travnik, predstavljao je nobelovac Andrić. I to bi ostalo tako, da u svemu tome nisam upoznao Ivanu. Ne mogu odrediti njenu ulogu u svom životu: da li prijateljica, poznanica ili samo Ivana. Uostalom, definisanje bi umnogome ograničilo ono što se svakako ne može valjano riječima objasniti, tako da će barem za sada ostati izostavljeno. Vjerovatno bi Andrić pisao o njoj, da je promašila stoljeće. Ivana ima kovrdžavu kosu, podilazi me jeza i osjećaj da bih na jedan dodir mogao izgubiti vlastite ruke u tom simpatičnom spletu vlasi. Zagrliti Ivanu je kao provesti popodne uz odlično napisanu knjigu. Ni jedno ni drugo ne možete ispustiti iz ruku. Poznavati je, znači biti malkice ljubomoran na sve: kaldrmu koju gazi, kaput koji nosi, stvari kojima posveti pažnju, knjigu koju drži i poželjeti da se istovremeno pretvorite u sve od navedenog. Da ne bi otišao predaleko u maštanju, čitaoče, nisam zaljubljen u nju, ali mislim da bi svaki grad i svaka osoba trebala imati svoju Ivanu.
